baka todebo
srijeda, 14.04.2010.
prednosti i opasnosti moderne tehnologije
Baka TODEBO
PREDNOSTI I OPASNOSTI MODERNE TEHNOLOGIJE
O tome je već dosta napisano,stručnije od mene.Ja ću se služiti nestručnim jezikom(jer stručnjak nisam,osobnim iskustvom i osobnom percepcijom problema). Pročitajte ovaj tekst,vaša djeca ili rođaci,prijatelji... to zaslužuju.
1 Mobitel
2 Računalo(Internet)
3 Televizija
Većinu stvari koju je čovjek izmislio(npr...nož,barut,kotač) napravio je u dobroj namjeri.Ali znate ono..put u pakao popločen je dobrim namjerama.Raj nije na Zemlji,to svi znamo.Ovdje samo postoji vječna borba između dobra i zla(igra za male i velike).Ljudi kroz povijest,uvijek zapravo rade jedne te iste stvari,svaka generacija otkriva toplu vodu,samo na drugi način i jedino tehnološki napreduje.To možete shvatiti po narodnim poslovicama tipa:»Bog ti da Bog ti uzme» ili «svaka medalja ima dvije strane» itd...U suštini se jako malo mijenja,ali se ipak, mic po mic mijenja,I to je moja nada za Svijet kada ga napustim.Moj sin je bio izložen jednako «pokvarenom» svijetu kakav je i danas,no više zaštičen jer tehnologija nije bila tako napredna,da bi ga napadala 24 sata dnevno,kao danas vašu djecu.Jasno da nije kriva tehnologija nego ljudi koji to sredstvo iskorištavaju za svoje bolesne strasti,a žrtve su naivni.
Mobitel je čudo tehnologije,a meni sve više liči na mini kompjuter,po svojim funkcijama.Koristan je, jer možete kontrolirati svoje dijete.nazvati ga,ono može nazvati vas kada mu je hitno,kada je u nevolji,pitati za savjet.sve više služi kao kamera,pa ako je bilo negdje zamolite ga da vas razveseli slikom sa tog mjesta,ujedno čete provijeriti dali je stvarno bio tamo.Koliko puta bi mi dobro došao dok je moj sin odrastao,a da ne govorim kada se nađete u nevolji,bolest,zalutali itd...Osnovne greške nekih roditelja:prvo morate znati da djeca nemaju straha ni poštovanja prema novim tehnologijama.Zašto ? Pa neznaju kako je zaraditi novac da bi im se to kupilo,nemaju mjerila vrijednosti(što je normalno za njih),jako brzo uče ono što ih zanima(moja obadva unuka u dobi od samo 2,5 godina su uspjela formatirati ocu disk!!!! Znam da vam je to teško povjerovati,ali je tak,ionako nisu znali što rade).U pubertetu su dezorijentirani,vole podcjenjivati starije,pogotovo ako se ne služe tako brzo i dobro sa onim što su im kupili vlastiti roditelji.Obavezno, pomirite se sa time da se vas većina služi slabije sa tehnologijom od vaše djece.Nemojte si dozvoliti da vam «klinci» nabiju kompleks,Niste vi zato manje vrijedni niti manje pametni(npr. Ja neznam voziti avion,zamislite tko bi rekel....,a tak sam pametna heheh...).Ja poludim kad vidim unuka kak non-stop mrda po tom mobitelu,veli mu otac da bu mu desni palac bil jednog dana duplo veći od lijevoga,pokuša ga naučiti kulturi komuniciranja,pa nemremo za ručkom imati uključen mobač,žvakati, pisati poruke ili odgovarati na pozive ili držati ga pod jastukom,čim oči otvorimo prvo gledati poruke,a onda na umivanje...Pa uspjelo je to s vremenom,ali što kad mi onda unuk kaže,ti i tata ste čudni, sad mene svi čudno gledaju,kaj im «popujem», ja sam u manjini!!!Dakle tu možete i to razgovorom djelovati.Malo i prijetnji...Prestrašite ih informacijom o mogućnosti djelovanja mobitela na njihovo zdravlje,srce,oči,ruke(o psihi nemojte,neće shvatiti),pitajte ih! Ako je ta spravica tako dobra i zdrava,zašto nesmije biti uključena u bolnicama,avionima....? Pokušajte naći ravnotežu,kao i u svemu stvar nesmije postati svrha sama sebi,dakle ni previše ni premalo.Učite ih kulturi komuniciranja(ili krenite od sebe nije sramota).Kontrolirajte im mobitel.Nemaju djeca pravo na takvu intimu, nego vi na pravo kontroliranja njih zbog njihovog dobra,jer nisu svjesna opasnosti koja mogu izviriti iz tog aparatića.Dakle u tom dijelu kako kaže moj sin svojemu sinu nema demokracije.Evo primjer.Prije nešto više od 3 godine,nađe moj sin slučajno,pedofilsku poruku na njegovom mobitelu.Jasno digne mu se kosa na glavi.Ali ne krene naglo, nego naokolo oprezno,razgovara i sa djecom iz razreda i njihovim roditeljima. I otkrije sa da je jedan dobio prvi tu ponudu,pa je presumjerio svoj broj prema drugima,ovi prema drugima i evo lanca.A njima smiješno.Onda je tata uzeo karticu i nije mu dal vrag mira.Uspostavio kontakt,ali bilu mu je teško uči u psihu pedofila,zamolio prijatelja doktora koji ga je spojio sa njegovim prijateljom psihijatrom i savjetovao da se proba u porukama ponašati kao naivno nevino dijete od 12 g.Naravno da mu je to bilo teško,ali probal je.Ljudi moji ja sam čitala te kontra pouruke.Da vam se život zgadi!!!Užas!!! Dakle to se ne događa na filmovima i nekom drugom.To se događa!!!!Uspio je čak i dogovoriti sastanak.I onda mrak...Jedva sam ga zaustavila.Pazite oni kupe karticu kao non name na kisoku,bace je kad posumnjaju,info.su jako pismeni ili plate one koji im to omoguće(profesionalne informatičare ili ljude koji rade u npr. vipu). Isprva su jako fini i govore djeci ono što im paše.Preko mobaća će im kupiti i produženje bona,to će biti njihova «tajna».Sve dok ne dođu do prve slike.Tada počinju ucjene.Reći ću ti mami,poljepiti ću ti slike po kvartu,posluću ti slike društvu iz razreda...,ako mi ne pošalješ novu sliku,ili sliku prijateljice...Shvačate??I nije kraj.Dođe to nekad i do kontakta.Jel moram dalje..?.Onda bude silovanja,a nažalost i ubojstava za organe.Mislite pretjerujem?? Jasno da ne treba preuveličavati,ali ja ne kažem da se to stalno i svakome događa.Fala Bogu ne.Ali trebate čekati da se to baš Vama dogodi? Ili moliti se» he bingo pa nisam ja valjda u tom postotku koji se događa....»Kako se to kod nas završilo? Nije moj unuk bio ugrožen,ali njegov tata nije egoističan(voli svu djecu i tuđu razumije kako bi drugome bilo),nagovorila sam ga da NE uzme stvar u svoje ruke i zajedno smo otišli na policiju PU Nehajska sa dokazima.Onda dosta problema oko administracije,procedure,malo živciranja,čak i svađe(tko je što dužan raditi u sustavu...) ,ali vjerujte ipak se nakraju isplatilo.Ipak je policija odradila svoje,nama nisu htjeli ništa reći,ali mislim da znamo(bilo u novinama).Četiri gamadi manje(ulovljeni ne mislim ubijeni,što bi da se pita moj sin bilo) i tko zna koliko spašene djece i njihovih roditelja.Pazite ne treba raditi paniku,ne treba na svakom čošku vidjeti pedofila.Mogu nastradati nevini.Ali treba biti oprezan,ne misliti to se događa drugima....
Dakle stavljanje slika svojih malih i milih na internet,je opasno.Žalosno,ali je tako.Ne razmišljaju svi kao vi,nego im je to materijal za zaradu.Probajte stavite sliku sa opisom na neki sajt.Odite na google i ukucajte kao ključnu riječ to što ste napisali,kliknite na slike.Na nekoj od strana,evo vaše slike.Probajte je skinuti.Bez problema.Onda se ona kod profiča obradi.Onda vaše dijete surfa po internetu i slučajno nađe sebe u sasvim drugom «okolišu».I evo problema.Ili vi surfate,pa nađete svoje dijete....I opet problem.Zaštita? Najbolje ne stavljati,ali ako je to jače od vas,kod formiranja slike,stavite osobnu zaštitu(zaštitite je passwordom).Jel sve to žalosno? Jeeeeee,ali moramo biti svijesni(ne paničiti)ali biti svijesni opasnosti i ne biti nojevi.
I na kraju internet!!
Sve ovo što sam rekla za mobitel se diže na višu razinu upotrebom interneta,Razni live programi komunikacije,četanje,kamere,dakle komunikacija na višoj razini podiže i razinu opasnosti i mogućnosti da vaše dijete postane «materijal».Mogla bi do sutra o dobrim stranama interneta,ima toga puno,ali ovdje ću o opasnostima(to vam je kao kad nož date u ruke kuharu ili ubojici,jasna je razlika). Neki dan sam čitala u večernjaku o dječaku iz Zagreba,koji je završio u KBC Rebro 6 mj na liječenju od ovisnosti od računala.No ima ih sve više i više,ovaj je samo zato što je njegov slučaj završio u novinama.Previše igrica=agresija,oči,prsti,gubitak osječaja za komunikaciju,asocijalnost,gubitak osječaja za realnost,svijet oko sebe,mogučnost postanka »materijala» za pedofile,u krajnjoj liniji, bježanje od odgoja svojih roditelja,pa i atrofiranje mišića,nepravilan tjelesni razvoj itd... Dakle sve što je previše ni s kruhom nije dobro.Zaštita?? Nemogu ja vama dati recept,ali razgovor pod broj jedan,Ne zapovijedni,ne nametljiv,dajte svojem djetetu na znanje da se brinete i bojite za njega,da to ne shvati kao naredbu i strogoću,nego brigu.Nema recpta,svatko od vas ima svoj stil i svoj način.Ali puno pričati,pa kak god bilo da bilo.Drugo,opet kažem večina se sigurno slabije snalazi na računalo od svoje djece.To priznajte sami sebi i krenite od toga,ali si zato nemojte nabijati komplekse.Okrenite to u svoju korist.Npr.. nek vas nauče...,računalo upotrebljavati u korisne svrhe,za učenje,edukaciju itd.. za zabavu(igre) ga koristiti samo kao nagradu nakon zavšenih obveza(zadaća,pomoć mami,tati,baki,djedi...) 1(jedan sat) je sasvim dovoljno na dan. JAKO bitno.Osnovna greška je staviti mu računalo u dječju sobu. Nesvjesno ste pogriješili. Pustite njegove priče tipa,ja sam karakter,mogu ja to, brzo ćete dobiti ovisnika o računalu(uostalom budimo realni i mnogi od nas odraslih postanemo kompać-ovisnici) i gubiti ćete kontrolu nad njim,a preuzeće je tamo neki virtualni ili zločesti.Dakle razgovor stalno,a računalo staviti na najprometnije mjesto u kući(stanu),dnevni boravak,hodnik... ovisno kakav vam je raspored,Jasno vam je zašto!!.Dostupno je svima(a zašto nebi?) i ima psihički efekt i kontrolu.I moj je sin prvo stavio računalo unuku u sobu,ovaj se kleo da bu ga poslušal,za 2 mjeseca mu je tata oduzeo računalo na mjesec dana,e onda mu ga je vratil,ali u hodnik i sad je tako i sve u redu, nitko se ne ljuti.
O televiziji!
Pa samo bi se ponavljala o ovome već rečenom,ali ću ilustrirati.Prije neki 1 godinu moj stari televizor Quadro, je opal sinu na glavu.Naravno da je sin(tvrda glava) preživio,ali televizor nije.Onda je otišel i kupil novi televizor na rate,no nema više starih nego lcd.Kad su unuk i on to sve priključili... Bože dragi!!!! Memory stick,hard disk,činčevi,dvd priključak,scard,razdijeli ekran u 4 dijela...,priključi računalo....sto čuda...Što hoću reći? Moj zaključak,današnji mobiteli,televizori... meni ide to pod znak jednakosti, da sve to vodi prema zaključku da su to sad zapravo računala.npr.nama je sin složio televiziju koju imamo i na računalu(nekakva tv-kartica,ne razumijem ja baš sve,ali radi).Čak je «fore» radi stavil strari mali televizor na vešmašinu u wc-u(štefica50 je svjedok) sa 49 programa i onda htio maknuti,ali mu nismo dali hihihi..Sad kuka,zbog svoje «gluposti»,jer mora nas tjerati van da se obrije... Dakle sve navedeno vrijedi i za televizore.
Ps Razgovor sa djecom je najbolja zaštita.Kako i što reći? Nemogu vam dati formulu. Svatko od vas je drugačiji,djeca su raličita,ali vi najbolje poznate svoju djecu.Najbolje čete naći vrijeme,mjesto,riječi,odabrati ton...za svoje dijete.Ali znam kako ćete znati da ste uspjeli.Onda kada vam dijete kaže «mama,nemoj moju sliku stavaljati na nijedan sajt»,dakle kada vas dijete samo upozori.
Evo i linka za stručnu edukaciju
http://www.poliklinika-djeca.hr/
na leksičkim greškama oprostite
pozdrav vaša baka Todebo
ponedjeljak, 07.12.2009.
Djeca i moderna tehnologija
Molim ovo pažljivo pročitajte prije komentara,makar i dva puta,hvala baka todebo...
PREDNOSTI I OPASNOSTI MODERNE TEHNOLOGIJE
O tome je već dosta napisano,stručnije od mene.Ja ću se služiti nestručnim jezikom(jer stručnjak nisam,osobnim iskustvom i osobnom percepcijom problema). Pročitajte ovaj tekst,vaša djeca ili rođaci,prijatelji... to zaslužuju.
1 Mobitel
2 Računalo(Internet)
3 Televizija
Većinu stvari koju je čovjek izmislio(npr...nož,barut,kotač) napravio je u dobroj namjeri.Ali znate ono..put u pakao popločen je dobrim namjerama.Raj nije na Zemlji,to svi znamo.Ovdje samo postoji vječna borba između dobra i zla(igra za male i velike).Ljudi kroz povijest,uvijek zapravo rade jedne te iste stvari,svaka generacija otkriva toplu vodu,samo na drugi način i jedino tehnološki napreduje.To možete shvatiti po narodnim poslovicama tipa:»Bog ti da Bog ti uzme» ili «svaka medalja ima dvije strane» itd...U suštini se jako malo mijenja,ali se ipak, mic po mic mijenja,I to je moja nada za Svijet kada ga napustim.Moj sin je bio izložen jednako «pokvarenom» svijetu kakav je i danas,no više zaštičen jer tehnologija nije bila tako napredna,da bi ga napadala 24 sata dnevno,kao danas vašu djecu.Jasno da nije kriva tehnologija nego ljudi koji to sredstvo iskorištavaju za svoje bolesne strasti,a žrtve su naivni.
Mobitel je čudo tehnologije,a meni sve više liči na mini kompjuter,po svojim funkcijama.Koristan je, jer možete kontrolirati svoje dijete.nazvati ga,ono može nazvati vas kada mu je hitno,kada je u nevolji,pitati za savjet.sve više služi kao kamera,pa ako je bilo negdje zamolite ga da vas razveseli slikom sa tog mjesta,ujedno čete provijeriti dali je stvarno bio tamo.Koliko puta bi mi dobro došao dok je moj sin odrastao,a da ne govorim kada se nađete u nevolji,bolest,zalutali itd...Osnovne greške nekih roditelja:prvo morate znati da djeca nemaju straha ni poštovanja prema novim tehnologijama.Zašto ? Pa neznaju kako je zaraditi novac da bi im se to kupilo,nemaju mjerila vrijednosti(što je normalno za njih),jako brzo uče ono što ih zanima(moja obadva unuka u dobi od samo 2,5 godina su uspjela formatirati ocu disk!!!!,znam da vam je teško to povjerovati,ali je tak,ionako nisu znali što rade).U pubertetu su dezorijentirani,vole podcjenjivati starije,pogotovo ako se ne služe tako brzo i dobro sa onim što su im kupili vlastiti roditelji.Obavezno, pomirite sa sa time da se vas većina služi slabije sa tehnologijom od vaše djece.Nemojte si dozvoliti da vam «klinci» nabiju kompleks,Niste vi zato manje vrijedni niti manje pametni(npr. Ja neznam voziti avion,zamislite tko bi rekel....,a tak sam pametna heheh...).Ja poludim kad vidim unuka kak non-stop mrda po tom mobitelu,veli mu otac da bu mu desni palac bil jednog dana duplo veći od lijevoga,pokuša ga naučiti kulturi komuniciranja,pa nemremo za ručkom imati uključen mobač,žvakati pisati poruke ili odgovarati na pozive ili držati ga pod jastukom,čim oči otvorimo prvo gledati poruke,a onda na umivanje...Pa uspjelo je to s vremenom,ali što kad mi onda unuk kaže,ti i tata ste čudni sad mene svi čudno gledaju,kaj im popujem ja sam u manjini!!!Dakle tu možete i to razgovorom.Malo i prijetnji...Prestrašite ih informacijom o mogućnosti djelovanja mobitela na njihovo zdravlje,srce,oči,ruke(o psihi nemojte,neće shvatiti),pitajte ih,ako je ta spravica tako dobra i zdrava,zašto nesmije biti uključena u bolnicama,avionima....Pokušajte naći ravnotežu,kao i u svemu stvar nesmije postati svrha sama sebi,dakle ni previše ni premalo.Učite ih kulturi komuniciranja(ili krenite od sebe nije sramota).Kontrolirajte im mobitel.Nemaju djeca pravo na takvu intimu, nego vi na pravo kontroliranja njih zbog njihovog dobra,jer nisu svjesna opasnosti koja mogu izviriti iz tog aparatića.Dakle u tom dijelu kako kaže, moj sinu svojemu sinu, nema demokracije.Evo primjer.Prije nešto više od 2 godine,nađe moj sin slučajno,pedofilsku poruku na njegovom mobitelu.Jasno digne mu se kosa na glavi.Ali ne krene naglo, nego naokolo oprezno,razgovara i sa djecom iz razreda i njihovim roditeljima. I otkrije sa da je jedan dobio prvi tu ponudu,pa je presumjerio svoj broj prema drugima,ovi prema drugima i evo lanca.A njima smiješno!Onda je tata uzeo karticu i nije mu dal vrag mira.Uspostavio kontakt,ali bilu mu je teško uči u psihu pedofila,zamolio prijatelja doktora koji ga je spojio sa njegovim prijateljom psihijatrom i savjetovao da se proba u porukama ponašati kao naivno nevino dijete od 12 g.Naravno da mu je to bilo teško,ali probal je.Ljudi moji ja sam čitala te kontra pouruke.Da vam se život zgadi!!!Užas!!! Dakle to se ne događa na filmovima i nekom drugom.To se događa!!!!Uspio je čak i dogovoriti sastanak.I onda mrak...Jedva sam ga zaustavila.Pazite oni kupe karticu kao non name na kisoku,bace je kad posumnjaju,info.su jako pismeni ili plate one koji im to omoguće(profesionalne informatičare ili ljude koji rade u npr. vipu). Isprva su jako fini i govore djeci ono što im paše.Preko mobaća će im kupiti i produženje bona,to će biti njihova tajna.Sve dok ne dođu do prve slike.Tada počinju ucjene.Reći ću ti mami,poljepiti ću ti slike po kvartu,posluću ti slike društvu iz razreda...,ako mi ne pošalješ novu sliku,ili sliku prijateljice...Shvačate??I nije kraj.Dođe to nekad i do kontakta.Jel moram dalje..?.Onda bude silovanja,a nažalost i ubojstava za organe.Mislite pretjerujem?? Jasno da ne treba preuveličavati,ali ja ne kažem da se to stalno i svakome događa.Fala Bogu ne.Ali trebate čekati da se to baš Vama dogodi? Ili moliti se» he bingo pa nisam ja valjda u tom postotku koji se događa....»Kako se to kod nas završilo? Nije moj unuk bio ugrožen,ali njegov tata nije egoističan(voli svu djecu i tuđu razumije kako bi drugome bilo),nagovorila sam ga da ne uzme stvar u svoje ruke i zajedno smo otišli na policiju PU Nehajska sa dokazima.Onda dosta problema oko administracije,procedure,malo živciranja,čak i svađe(tko je što dužan raditi u sustavu...) ,ali vjerujte ipak se nakraju isplatilo.Ipak je policija odradila svoje,nama nisu htjeli ništa reći,ali znamo.Četiri gamadi manje(ulovljeni ne mislim ubijeni,što bi da se pita moj sin bilo hehe) i tko zna koliko spašene djece i njihovih roditelja.Pazite ne treba raditi paniku,ne treba sa svakom čošku vidjeti pedofila.Mogu nastradati nevini.Ali treba biti oprezan,ne misliti to se događa drugima....
Objava slika na internetu!
Kad sam ovo pisala rekel je moj sin, možeš objaviti moju sliku kad sam bil mali,jer ko se napali na ovog buldoga,svaka mu čast i neka slobodno dođe k meni u sadašnjem izdanju da «popričamo».
Dakle stavljanje slika svojih malih i milih na internet,je opasno.Žalosno,ali je tako.Ne razmišljaju svi kao vi,nego im je to materijal za zaradu.Probajte stavite sliku sa opisom na neki sajt.Odite na google i ukucajte kao ključnu riječ to što ste napisali,kliknite na slike.Na nekoj od strana,evo vaše slike.Probajte je skinuti.Bez problema.Onda se ona kod profiča obradi.Onda vaše dijete surfa po internetu i slučajno nađe sebe u sasvim drugom «okolišu».I evo problema.Ili vi surfate,pa nađete svoje dijete....I opet problem.Zaštita? Najbolje ne stavljati,ali ako je to jače od vas,kod formiranja slike,stavite osobnu zaštitu(zaštitite je passwordom).Jel sve to žalosno? Jeeeeee,ali moramo biti svijesni(ne paničiti)ali biti svijesni opasnosti i ne biti nojevi.
Internet!!
Sve ovo što sam rekla za mobitel se diže na višu razinu upotrebom interneta,Razni live programi komunikacije,četanje,kamere,dakle komunikacija na višoj razini podiže i razinu opasnosti i mogućnosti da vaše dijete postane «materijal».Mogla bi do sutra o dobrim stranama interneta,ima toga puno,ali ovdje ću o opasnostima(to vam je kao kad nož date u ruke kuharu ili ubojici,jasna je razlika). Neki dan sam čitala u večernjaku o dječaku iz Zagreba,koji je završio u KBC Rebro 6 mj na liječenju od ovisnosti od računala.No ima ih sve više i više,ovaj je samo zato što je njegov slučaj završio u novinama.Previše igrica=agresija,oči,prsti,gubitak osječaja za komunikaciju,asocijalnost,gubitak osječaja za realnost,svijet oko sebe,mogučnost postanka »materijala» za pedofile,u krajnjoj liniji, bježanje od odgoja svojih roditelja,pa i atrofiranje mišića,nepravilan tjelesni razvoj itd... Dakle sve što je previše ni s kruhom nije dobro.Zaštita?? Nemogu ja vama dati recept,ali razgovor pod broj jedan,Ne zapovijedni,ne nametljiv,dajte svojem djetetu na znanje da se brinete i bojite za njega,da to ne shvati kao naredbu i strogoću,nego brigu.Nema recpta,svatko od vas ima svoj stil i svoj način.Ali puno pričati,pa kak god bilo da bilo.Drugo,opet kažem večina se sigurno slabije snalazi na računalo od svoje djece.To priznajte sami sebi i krenite od toga,ali si zato nemojte nabijati komplekse.Okrenite to u svoju korist.Npr.. nek vas nauče...,računalo upotrebljavati u korisne svrhe,za učenje,edukaciju itd.. za zabavu(igre) ga koristiti samo kao nagradu nakon zavšenih obveza(zadaća,pomoć mami,tati,baki,djedi...) 1(jedan sat) je sasvim dovoljno na dan. JAKO bitno.Osnovna greška je staviti mu računalo u dječju sobu. Nesvjesno ste pogriješili. Pustite njegove priče tipa,ja sam karakter,mogu ja to, brzo ćete dobiti ovisnika o računalu(uostalom budimo realni i mnogi od nas odraslih postanemo kompać-ovisnici) i gubiti ćete kontrolu nad njim,a preuzeće je tamo neki virtualni ili zločesti.Dakle razgovor stalno,a računalo staviti na najprometnije mjesto u kući(stanu),dnevni boravak,hodnik... ovisno kakav vam je raspored,Jasno vam je zašto!!.Dostupno je svima(a zašto nebi?) i ima psihički efekt i kontrolu.I moj je sin prvo stavio računalo unuku u sobu,ovaj se kleo da bu ga poslušal,za 2 mjeseca mu je tata oduzeo računalo na mjesec dana,e onda mu ga je vratil,ali u hodnik i sad je tako i sve u redu, nitko se ne ljuti.
O televiziji!
Pa samo bi se ponavljala o ovome već rečenom,ali ću ilustrirati.Prije neki 14 dana moj stari televizor Quadro, je opal sinu na glavu.Naravno da je sin(tvrda glava) preživio,ali televizor nije.Onda je otišel i kupil novi televizor na rate,no nema više starih nego lcd.Kad su unuk i on to sve priključili... Bože dragi!!!! Memory stick,hard disk,činčevi,dvd priključak,scard,razdijeli ekran u 4 dijela...,priključi računalo....sto čuda...Što hoću reći? Moj zaključak,današnji mobiteli,televizori... meni ide to pod znak jednakosti, da sve to vodi prema zaključku da su to sad zapravo računala.npr.nama je sin složio televiziju koju imamo i na računalu(nekakva tv-kartica,ne razumijem ja baš sve,ali radi). Dakle sve navedeno vrijedi i za televizore.
Ps Razgovor sa djecom je najbolja zaštita.Kako i što reći? Nemogu vam dati formulu. Svatko od vas je drugačiji,djeca su raličita,ali vi najbolje poznate svoju djecu.Najbolje čete sami naći vrijeme,mjesto,riječi,odabrati ton...za svoje dijete.Ali znam kako ćete znati da ste uspjeli.Onda kada vam dijete kaže «mama,nemoj moju sliku stavaljati na nijedan sajt»,dakle kada vas dijete samo upozori.
Evo i linka za stručnu edukaciju
http://www.poliklinika-djeca.hr/
na leksičkim greškama oprostite
pozdrav vaša baka Todebo
subota, 28.11.2009.
Amadeus
Amadeus !
Vratila sam se iz bolnice,i dočekalo me je kod kuće malo,neugledno,pernato klupko..
Gledala sam začuđeno to sivo smeđkasto perje s blijedo-žučkastim trbuhom,i po jednim jarko žutim perom
na svakom krilu,crvenkasim lišcem,i crnom kukmicom na glavici,a na kljunu mu je bila jedna tanka crna crta.
Gledamo se i tako,kad mi sine,da mu moram dati ime.U tom trenutku je počeo tiho cvrkutati,tako tiho da sam ga jedva čula,nije to bila neka ptičja melodija,kao da mi je nešto htio reči.
Jedva čujnim glasom sam mu rekla,da se ne mora bojati,da je on moj,i paziti ću na njega.
Zašutio je,i samo me je promatrao s visoko postavljene kretke.
Otišla sam u sobu,i kroz neko vrijeme začula prekrasnu melodiju,najprije tiho,tihano pa sve jače i jače,poput slapa,koji se raspršuje u maglicu pa zatim bučno pada u dubinu.
Ukočila sam se od iznenađenja i ljepote,i odlučila sam se.
Otišla sam u kuhinju,pogledala ga,i rekla,od sada se zoveš Amadeus.Odgovorio mi je visokim i vrištavim CIUUUUU.
Svi smo u kući naučili njegov govor,i ratničko raspoloženje.
Rado traži prst i tuče se s noktom uz grozno vrištanje,skoči s obadvije nožice na drugi prst,da mu slućajno nokat ne pobjegne,dok ne završi svoju ratnu operaciju.
Poseban mu je gušt,da mene okupa.Ima veliku kadicu,i u njoj se sav smoči,izađe van pazeći da mu ni jedna kap ne padne,onda sve strese na mene,jer je moj stolac ispod njegove krletke.
Kad čuje:Amadeus iščupat ću ti pero iz guze,sav je sretan,nakostriješi svoju crnu kukmicu na glavi i cijuće,cijuće.
Ima on i sentimentalnih raspoloženja,tada tiho mrmlja kao stari dedek u bradu,svojim malim vlažnim jezikom ljubi gdje signe,prste,nos,čelo,ako mu damo 2x prst,drugi puta odmah počinje rat.
Kuda god išli,on pita i moramo mu reči istinu,posesivno viče,ako odemo u kupaonu,moramo se javiti,i reči gdje smo,i on zadovoljno utihne,ako odlazimo iz kuće isto tako moramo reči,i kad se otprilike vračamo, dere se tako da susjedi ne mogu izdržati,a ima samo 2 grama.
Jako voli parkirati na naše glave,kljunom napravi gnijezdo od kose,sjedne,a mi moramo hodati po stanu jer je gospodin odlučio razgledavati,što ima novoga.Posebno voli sjediti na sinovljevoj glavi kad je on na kompaću,i po cijeli dan zuriti u ekran i gladan i žedan,ako ga stavimo jesti,on neće,već doleti na glavu,i dalje gleda.
Kuhinjska vrata su mu omiljeno mjesto,zna se sakriti,i prespavati na njima,a u jutro moli da ga odnesemo u krletku,za hvalu nas okupa(neda mu se letjeti).
Jako voli jabuke,tako da bez ustručavanja doleti na ruku i krade zalogajčić,ako se ne damo smesti uredno kljune za jezik.
Star je već,ima 9.god.perje na trbuščiću mu je posijedilo,ali nije ništa manje ratoboran,prekrasno pjeva,veliki je fakinčić,i mi ga jako volimo,i on nas..
Amadeus je bastard,mama mu je kanarnka,a tata štiglec,zato tako lijepo pjeva i rola,a s Bornom ima poseban odnos,no o tome drugi puta.
Sve vas lijepo pozdravlja baka Todebo
Oprostite,još učim,i hvala vam na strpljenju.
srijeda, 25.11.2009.
Pogled kroz prozor
Stanujem na osmom katu jedne stambene zgrade u Zagrebu.Prozor je moj jedini svijet živih bića.
Slušam zvukove paljenja automobila u maglenom jutru,kad ljudi odlaze na posao,od magle ne vidim ni stabla kraj parkirališta,ni prozore susjednih zgrada.Čujem samo zvukove.Na balkonu je pravi rusvaj,sjenice se igraju i jedu sjemenke koje smo im postavili,ali strahote,visi rublje,opasnost,sve će pokakati.U opću graju uključili se i vrapci,svađaju se sa sjenicama,za hranu,toj galami priključio se je i moj bastard Amadeus.Molim ga:nemoj Amadeus,pa ti si krasna ptičica pjevačica,ali ne,on upornu cijuče iz sve snage.
Magla je poput mlijeka,neprozirna,ali se svejedno čuje galama na parkiralištu.
Iz sjene iskakuju hitre dječje nožice s ogromnim torbetinama na nejakim plečima,maleni prvašići,dovikju se Lovro,Neda,Majo,kako je lijepo čuti vedar i bezbižan dječji smijeh,podvikivanje,jedva čekam te zvukove,svako im se jutro veselim.Jedva čekam snijeg,kad će se te male pahuljice igrati sa snijegom.
Za sada bi završila sa svojim pogledom kroz prozor,drugi puta ću vam pričati o Amdeusu,maloj ptičici pjevačici,koja je veliki fakin.
Sve vas pozdravlja baka Todebo
Ovo je moj prvi uradak,stara sam pa mi oprostite na nespretnosti
upss drage moje hvala vam na dobrodošlici,još kad sve to pohvatam...,jer ova moja muška "banda"=potomci,sin,unuk,to ovak izgleda,evo otvorili smo ti blog,pa youtube,samo stišneš ovdje,stisneš ondje,ovdje pišeš... i svaki ode na svoju stranu...!?! I to je sva moja edukacija!! Sram ih bilo hihih....Ali snalazim se nekak.
